Tri velike monoteističke religije — židovstvo, kršćanstvo i islam — temelje se na vjerovanju u postojanje jednog božanstva, koje je znano kao Jahve, Alah ili jednostavno Bog. U kršćanstvu je Bog samo jedan, ali postoje tri božanske osobe; takvo što se u islamu smatra velikim grijehom (širk). Biblija i Kuran spominju Boga kao svemoguće, sveznajuće i besmrtno biće, koje je jedino dostojno štovanja. Politeizam — vjerovanje u postojanje više bogova — nespojiv je s tim trima religijama.
U samoj je Bibliji spomenuto mnogo puta kako su drevni Izraelci teško prihvaćali postojanje jednog boga. Boga Jahvu Biblija ne predstavlja na svakom mjestu kao jedino božanstvo, a arheološki dokazi upućuju na to da je u Izraelu zapravo vladao politeizam.
2011. godine profesorica Francesca Stavrakopoulou pojavila se u dokumentarnoj seriji Bible's Buried Secrets, gdje je govorila o Ašeri, božici koja se spominje u Bibliji, a znana je i iz drugih izvora. Prof. Stavrakopoulou predstavila ju je kao Jahvinu ženu, predstavivši također i neke dokaze koji idu u prilog njezinoj teoriji.
Sama Francesca je ateist s velikim poštovanjem prema religiji.
Božica Ašera, koju su Akađani zvali Ashratu, a Hetiti Ashertu ili Asherdus, božica je majka poštovana kao davateljica života. Mnogo je starih Semita štovalo ovo božanstvo, osobito žene, koje su Ašeru uglavnom molile da im daruje dovoljno mlijeka za dojenje djece. U Ugaritu je nazivana ʼAṯirat.
Njezin je muž bio Anu (za Sumerane) ili El (za narod Ugarita).1
Prema vjerovanju ljudi koji su živjeli u Ugaritu, ʼAṯirat i El imaju 70 sinova. Ona sama je ponekad zvana Elat, „božica“ (ime njezina muž jednostavno znači „bog“).
Hetiti su Ašerina muža zvali Elkunirsa („El, stvoritelj Zemlje“). I dok su ljudi Ugarita dali Ašeri i Elu 70 sinova, Hetiti su svom božanskom paru nadodali još djece, vjerujući da imaju 77 ili 88 sinova, što i ne čudi, budući da su Ašera i Elkunirsa bili bogovi ženske, odnosno muške plodnosti.2
Kralj Abdi-Aširta, vladar Amurrua, bio je u sukobu s kraljem Biblosa Rib-Haddom. Abdi-Aširta je bio nazvan po Ašeri,3 a Rib-Hadda je u svojim pismima spomenuo Ba‘alat Gebal, što je možda još jedno ime za Ašeru.3 Aziru, sin Abdi-Aširte, zarobio je Rib-Haddu.
Između 10. stoljeća prije Krista i oko 597. god. prije Krista, kad su kralj Jojakin i još neki Hebreji odvedeni u babilonsko ropstvo, u Izraelu se štovalo mnogo bogova. Bogovi koji su najviše štovani bili su Jahve i Baal. Prof. Stavrakopoulou izjavila je da je i Ašera bila dio panteona Izraelaca.
 Mogući prikaz Jahve |
 Baal |
Spomenuto je u Knjizi o Sucima kako su Izraelci pali u ruke Kušana Rišatajima, kralja Edoma, a razlog je bio:
Moguće je da se u gornjem navodu, uzetom iz trećeg poglavlja knjige, zapravo radi o Ašeri. U šestom poglavlju Gideon dobiva sljedeću naredbu:
U Knjizi Izlaska i Ponovljenom zakonu, Jahve upozorava Izraelce na narode koji su politeisti. Jahvina je uputa glede postupanja s vjerovanjima Hetita, Girgašana, Perižana, Hivijaca, Kanaanaca, Amorejaca i Jebusejaca sljedeća:
 Posvećene su bludnice bile dio Ašerina kulta; one su za Ašeru šivale haljine (2 Kr 23,7). |
Prema prof. Stavrakopoulou, Ašera je u Izraelu bila štovana kao velika majka, Jahvina supruga i kraljica neba, a nakon babilonskog ropstva svećenici su stubokom izmijenili Bibliju, uklonivši sve prikaze Ašere kao božice ili Jahvine žene, pretvorivši ju u nežive predmete, statue koje su štovane kao idoli. Ondje gdje nije bilo moguće ukloniti Ašeru, ona je prikazana negativno, a u Jahvina je usta stavljena i naredba o zabrani štovanja božice.
Ako povjerujemo Bibliji kakvu danas poznajemo, Ašera je bila plod mašte naroda oko Hebreja, ali arheološki dokazi upućuju na to da su ju Izraelci iskreno štovali, što je smetalo proroku Jeremiji:
 Žene su bile aktivno uključene u štovanje Ašere, što je Jeremija oštro osudio. |
Tijekom vladavine Roboama, sina Salomona i Naame, u Judeji se Ašera štovala na „svakom brežuljku i pod svakim zelenim drvetom. Bilo je čak posvećenih bludnica u zemlji.“
Faraon Šišak (najvjerojatnije Šošenk I.) navalio je na Jeruzalem:
Kraljevi Asa, Jošafat, Ezekija i Jošija bili su neskloni Ašeri:
 Francesca Stavrakopoulou i Judith M. Hadley, čije je najpoznatije djelo Kult Ašere u drevnom Izraelu i Judeji: dokaz za božicu Hebreja |
Asa nije tolerirao ni štovanje Ašere u svojoj obitelji:
Ezekijin je sin Manaše, za razliku od oca, bio vjeran Ašeri:
Proroci Izaija i Mihej kudili su svoj narod zbog štovanja božice:
Već je spomenuto kako je Jeremija bio protiv Ašere. Pokušao je nametnuti Jahvin kult, ali nije uspio:
Arheolozi su diljem Izraela našli kipiće žena velikih grudiju. To bi mogli biti prikazi Ašere.
Na mjestu zvanom Kuntillet Ajrud pronađeni su natpisi koji spominju Jahvu i Ašeru zajedno:
U knjizi Bogovi, božice i prikazi Boga Othmar Keel i Christoph Uehlinger zaključuju da je moguće je da je Jahve imao hram u Samariji i bio povezan s edomskim bogom Kausom.
Najpoznatiji natpis koji spominje božanstva Jahvu i Ašeru zajedno – onaj oko kojega je prašinu digla i sama Stavrakopoulou – glasi:
Natpis se nalazi na komadu keramike, a na njemu je i neobičan prikaz dvojice muškaraca s uvećanim spolnim organima, kao i prikaz krave i lika koji sjedi na stolcu i svira.
Drevni Izrael zasigurno nije bio matrijarhalno društvo, ali prisutnost božice u panteonu mogla je umanjiti moguću mizoginiju i ublažiti vjerovanje da je božanstvo moguće vidjeti samo u muškarcu. Brisanje Ašere je otvorilo vrata ponižavanju žena jer su one imale veliku ulogu u kultu božice.
Sama prisutnost ženskog božanstva ne znači nužno jednakost žena i muškaraca, ali Ašera i Jahve kao božanski nebeski par imaju mnogo više smisla u istini mitologije od jednog boga koji nije ni žensko ni muško, ali se o njemu neprestano govori kao o muškarcu, koji kasnije dobiva i sina.
Valentino Križanić
